Lucije Cecilije Jukund

Lucije Cecilije Jukund je bio bankar iz Pompeja. U njegovoj su kući pronađene 153 voštane ploče koje svjedoče o poslovanju profesionalnih bankara.
Prvi bankari koji su primali depozit od svojih klijenata i koji su koristili jedan njegov dio za zajmove, javljaju se u Ateni tijekom druge polovice 5. st. pr. Kr. Bili su poznati kao „trapezites“, a njihov posao se nazivao „trapeza“, u prijevodu stol. Slični profesionalci, „argentarii“ prvi put se javljaju u Rimu između 318. i 310. g. pr. Kr.
Profesionalni bankari su obavljali dvostruku službu: primali su depozite i pozajmljivali kredite što tvori temelj bilo koje depozitne banke. Usluge primanje depozita i pozajmljivanja kredita bile su vezane s pojmom računa („ratio“, bankovni račun) i pojmom registra u koji se bilježilo stanje nekog klijenta. Profesionalni bankari u Rimu su se zvali „argentarii“, „coactores argentarii“ i kasnije „nummularii“. Bankari koji su primali depozit nisu svoje djelovanje ograničavali na posuđivanje svog novca ili na ulogu posrednika, već su vršili poslove koji su se sastojali od primanja i držanja depozita na neodređeni ili fiksni termin te na pozajmljivanje dostupnih sredstava trećoj osobi, djelujući kao vjerovnici.
„Argentarii“, bankari koji su primali depozit, u drugoj polovici 2. st. pr. Kr. počeli su redovito pohoditi aukcijske prodaje kako bi nudili kredit kupcima. Do sredine 2. st. bili su aktivni i „coactores“ koji nisu bili bankari veći privatni primatelji koji su uzimali proviziju na iznose koje su držali za svoje klijente. Tijekom 1. st. pr. Kr. javljaju se i „coactores argentarii“ koji su bili primatelji i mjenjači novca, odnosno bankari. „Numullari“ koji se javljaju od vladavine cara Augusta do prve polovice 2. st. ograničili su djelovanje na procjenjivanje i mijenjanje novca, a tek su kasnije počeli primati depozit kao i „argentarii“, mada nisu poslovali na aukcijama.
Za Jukunda se pretpostavlja da je bio „argentarius“ ili „coactor argentarius“ koji je poslovao u razdoblju između vladavine careva Tiberija i Nerona. Poznato je da je na aukcijama platio prodavačima cijenu prodanog objekta, a kredite bi ugovorio s kupcima. Nakon što bi isplatio iznose prodavačima, oni bi mu izdali priznanicu koji bi on sačuvao. Većina ploča otkrivenih u njegovoj kući odnosi se na potvrde tog tipa. Na otkrivenim pločama također je zabilježeno 17 slučajeva davanja zajma kupcima na aukcijskim prodajama. Jedino što znamo o tim zajmovima jest da je rok za vraćanje bio jako kratak, od nekoliko mjeseci pa do najviše godine dana, jer je bilo uvriježeno da u slučajevima kada bankar posuđuje novce koji pripadaju banci to mora biti na kratke periode.